Razdvajanje ravnog trbušnog mišića ili tzv. dijastaza m. rectus abdominis predstavlja razdvajanje mekih struktura središnje linije (lineae albae) ravnog trbušnog mišića koji se nalazi u prednjem djelu trbušne stjenke. Javlja se u oko 30% trudnoća, obično u kasnoj trudnoći i postporođajno. Više se pojavljuje kod višerotkinja, višeplodnih trudnoća i fizički neaktivnijih žena.
Znajući da prednja trbušna stjenka zadržava unutarnje organe u trbušnoj šupljini, napuknućem opna postaje tanja što stvara funkcionalan, zdravstven, ali i estetski problem.
Pojava dijastaze može biti uzrokom pojave pupčane kile, križobolje, pulmonalne i urogenitalne disfunkcije, spuštanja organa, bolove u abdomenu i zdjelici i drugim smetnjama.
Nastajanje dijastaze je posljedica utjecaja mehaničkih sila koje sukladno povećanju maternice i ploda pritišće prednju trbušnu stjenku. Zbog hormonalnih promjena u trudnoći i nemogućnosti daljnjeg rastezanja tkiva dolazi do rascjepa tkiva na mjestu koje je najmekše i pod najvećim pritiskom. To je obično dio središnje linije trbuha iznad, a rjeđe i ispod pupka.
Na promjene položaja zdjelice zbog hvatišta ravnog trbušnog mišića na pubičnu kost utječu slabi istegnuti trbušni mišići. Posljedična kompezacija slabinske lordoze povećava napetost u mišićima i vezivnom tkivu slabinskog djela kralješnice. Bol na mjestu razdvajanja može, ali i ne mora biti prisutna.
Ukoliko se pojavi bol u području lumbosakralnog djela, sakroilijakalnog zgloba ili simfize uz prethodno odbacivanje ginekološkog i lokalnog uzroka, potrebno je provesti test na dijastazu m.rectus abdominisa.
Test:
Ispitivanje i samospitivanje se izvodi u položaju na leđima, savinutim nogama u kuku i koljenu, te postavljanjem jagodica prstiju na područje središnje linije iznad i ispod pupka. Odiže se glava i blago gornji dio trupa te se prilikom kontrakcije mišića kod pozitivnog testa osjeti udubina (rascjep) u tom području.
Razdvajanje do 2 cm širine se smatra prihvatljivom, a šire od 2 cm patološkom dijastazom.
U cilju sprečavanja nastanka rascjepa, važno je provođenje edukacije rodilje te ukoliko ne postoje neke druge kontraindikacije preporuča se provođenje doziranih rekreativnih aktivnosti kao što su šetnje, lagani jogging i sl. Time se potiče održavanje kvalitete trbušnog zida neophodne kod trudnica zbog predstojećih opterećenja i samog čina porođaja.
Nastanak blagog rascjepa diktira veći oprez prema abdominalnom zidu, doziranom aktivacijom mišića trbušne stjenke, pravilnim posturalnim odnosima za vrijeme mirovanja i kod kretnji te izbjegavanje opterećenja i nošenja većeg tereta. U slučaju većeg rascjepa i samo ako je neophodno, rodilja treba koristi suspenziju za trbuh. Ona se ne preporučuje kod manjih rascjepa zbog posljedične inaktivacije trbušne muskulature i opterećenja slabinske kralješnice.
Važno!
Prilikom odizanja iz ležeće pozicije u sjedeću, cijelim tijelom se treba okrenuti na bok, spustiti prvo noge i odići u sjedeću poziciju uz pomoć ruku kako bi se smanjilo opterećenje ravnog trbušnog mišića preko kosih trbušnih mišića koji svojom kontrakcijom povlače lijevu i desnu stranu ravnog trbušnog mišića svakog na svoju stranu i dodatno ga razvlače.
Terapija je usmjerena na pravilno i dozirano jačanje mišića zbog mogućnosti povećanja dijastaze prilikom nepravilnog vježbanja jer su svi mišići povezani sa aponeurozom pa sukladno tome na nju i djeluju. Naglasak je na jačanju poprečnog trbušnog mišića koji je najdublje smješten mišić u prednjoj trbušnoj stjenci, a zbog njegove funkcije održavanja napetosti trbušnog zida i zaštitu unutarnjih organa, kao i pomoći pri izdisaju, važnoj funkciji za vrijeme poroda.
Postepeno se rade vježbe disanja i cirkulacije. Miofascijalna terapija mišića i vezivnog tkiva prsnog koša, trbušnog zida, zdjeličnog dna, stidne kosti, slabinske i prsne kralješnice poboljšavaju funkciju tkiva i organa. Kasnije se provode kompleksnije vježbe stabilizacije i balansa.
Znakovi oporavka središnje linije se naziru kada se rascjep između mišića smanji i osjeti da je središnja linija postala jača i elastičnija uz redovni program vježbi i terapije, oko šest do devet mjeseci nakon poroda. Nakon što je vezivno tkivo povratilo svoju nekadašnju gustoću i elastičnost, smanjuje se opasnost od kila i drugih povezanih problema.
Samo u krajnje teškim slučajevima se sugerira laparskopska korekcija dijastaze.
Napisao: Bojan Nasteski, mag.physioth., D.O.
Ustanova Medeor
www.medeor.hr